Banka Hrane

Šestočlana porodica Budimira Ašanina iz Spuža živi u nehumanim uslovima
Bez struje dvije godine

Akcija „Banke hrane” i „Maksi marketa” u sklopu koje je porodici Budimira Ašanina iz Spuža podijeljena pomoć u hrani, higijenskim sredstvima, unijela je malo radosti u tužan život ovog šestočlanog domaćinstva. Pedesetogodišnji Budimir, njegova žena Biljana, i četiri kćerke (Dragana koja ima 12, Anđela 10, Aleksandra pet i Marija godinu dana), zahvalni su na pomoći i kažu da ih je najviše obradovala činjenica da još uvijek neko misli o njima i pokušava da im pomogne. A da je Budimiru i njegovoj porodici pomoć neophodna ne treba se mnogo uvjeravati, jer u sobi u bivšoj Fabrici stanova u Spužu, u kojoj trenutno žive, uslovi su katastrofalni i pravo je čudo da tu i žive ljudi. Krov prokišnjava, stakla na prozorima nema, a već dvije godine Budimir i njegovi ukućani nemaju struju. Ni pomena nema od kupatila, pa je pravo čudo da se neko od Ašanina nije razbolio od neke zaraze.
-Već nekoliko godina skoro da su nas svi zaboravili. Niko nas ne obilazi, živimo od danas do sjutra i jedva sastavljamo kraj sa krajem. Istina, nekoliko puta nam je pomogao Branislav Đuranović, predsjednik Opštine Danilovgrad, i hvala mu, ali njegova briga nije mnogo toga promijenila u našem životu. Ponekad čak nemamo ni dovoljno hrane, a najteže je gledati kada su vam djeca gladna - priča Budimir.

{fshare}

Monday, 04 March 2013 08:36

Read more...

Brat i sestra Andrija i Vera Bojanić iz Dragalja čuvaju domaće ognjište i tužne uspomene na roditelje i braću

Kuća porodice Bojanić u zaseoku Han u Dragalju jedna je od rijetkih iz čijeg dimnjaka se danas vije dim – znak da su unutra oni koji čuvaju toplinu doma, 86-godišnji Andrija i njegova pet godina mlađa sestra Vera. Nisu selili nikud odavde, sem kada su `41. godine umakli u Cuce sa roditeljima u zbjegu pred Italijanima koji su im do temelja spalili kuću i sve u njoj, pa se vratili `43. i na ruševinama obnovili ognjište. U zemljotresu su zidovi bili popucali, ali je Andrija sve to omalterisao, popravio. Oboje koščati i povijeni od teškog rada, ali vitalni, sa toplim, živahnim pogledom kao u djeteta, koji svjedoči o njihovoj duhovnoj ljepoti, žive od minimalne penzije i socijalne pomoći. Kućne potrebe dopunjavaju povrćem i proizvodima od ovčijeg mlijeka. Vera je prije tri godine pala i slomila kuk, povrijedila ključnu kost i bila na liječenju u risanskoj bolnici i od tada pazi šta i koliko radi. Ni Andrija više ne obavlja poslove kovačkog zanata, po kome je bio poznat.

{fshare}

Monday, 04 March 2013 08:20

Read more...

Pomoć Razvitku iz Cetinja

Uručena donacija NVO "Razvitku" iz Cetinja.

{fshare}

Monday, 04 March 2013 08:00

Žive od radničke zarade

Iako je sa Kosova u Crnu Goru prvi put došao prije 30 godina, formirao porodicu i prije 10 godina sagradio kuću u Tivtu, pedesetogodišnjak Vidoje Jašović danas nema prava ni na kakvu socijalnu pomoć, jer ne može da dobije crnogorsko državljanstvo. Papiri su glavni razlog što teško živimo, preživljavamo samo od onoga što zaradim, kaže Vidoje. U kući u naselju Dumidran sa njim živi supruga Snežana (38), najstarija ćerka Dajana (16) (rođena u Prištini), kao dijete sa posebnim potrebama pohađa školu za kuvare u Resursnom centru za školovanje i rehabilitaciju lica sa poremećajima sluha i govora u Kotoru. Ona voli vjeronauku i ide na časove u crkvu Sv. Sava. Mlađa Dragana (11) ide u šesti razred OŠ „Drago Milović“ u Tivtu, gdje uči da crta u Školi stripa Simona Vučkovića, a osmogodišnjak Milan Mićo, pohađa treći razred osnovne škole u Gradiošnici, voli takođe da crta i slika. Sa njima živi i Vidojev brat Zoran Jašović (42), srčani bolesnik i dijabetičar, koji je u vrijeme naše posjete bio otputovao u Kragujevac da vidi oca. Pošao bi i Vidoje, ali nema ličnu kartu.

{fshare}

Monday, 25 February 2013 10:10

Read more...