Banka Hrane

Tuesday, 19 March 2013 10:00

Sedmočlana porodica Nebojše Sekulića iz Danilovgrada stoički podnosi nevolje koje su ih snašle

Glavno da su djeca zdrava

Sedmočlana porodica Nebojše Sekulića, iz Sekulića nadomak Danilovgrada, živi teško, bez stalnih primanja, osim minimalne socijalne pomoći, ali sa ponosom podnose sve ono što ih je snašlo. Nemaština jeste teška, ali je podnošljiva kada u porodici ima ljubavi i razumijevanja za svakodnevne teškoće. A dom Nebojše i njegove supruge Vasiljke odiše brigom o djeci i svakodnevnom preživljavanju.
Iako Nebojša i Vasiljka već godinama nemaju stalno zaposlenje mnogo se ne žale... Nebojša je studirao ekonomiju, ali je zbog porodice morao da odustane od studiranja. Jedno vrijeme radio je u Vojsci, ali već godinama nema posla. Vasiljka je trgovac, ali za nju mjesta nema u danilovgradskim trgovinama. Iako oboje imaju srednjoškolsko obrazovanje i pripadaju, dakle, građanskom dijelu društva, u Danilovgradu niko ne želi da ih zaposli. Oni su i ponajbolji primjer da i diplome srednje škole malo kome nešto znače, pa je teško dobiti posao.

{fshare}

- Ko će danas zaposliti pedesetogodišnjake? Bolje se snalaze mlađi ljudi, dok nama ostaje tek da povremeno nešto zaradimo. Ali to je nedovoljno da obezbijedimo djeci sve ono što imaju njihovi vršnjaci. Ipak, hvala Bogu, djeca su zdrava, što nam je najveća utjeha i motiv da se borimo za svoje mjesto pod Suncem - kažu Nebojša i Vasiljka.
Njihova djeca, Filip sa 14, Jovan sa 13, Isidora sa devet, Anastasija sa osam i Arsenije sa šest godina, sa puno radosti su dočekali ekipu „Dana”, koja im je uručila prehrambeni i higijenski paket, koje su im poslali predstavnici „Banke hrane” i „Maksi marketa”. Nijesu krili da im pažnja puno znači i i da svjedoči da nijesu sami na svijetu i da pored roditelja postoji i još neko ko o njima brine. Svi oni su dobri đaci i ne žele da pričaju o svojim nevoljama.
- Djeca imaju najosnovnije, nijesu gola i bosa, ali žao nam je što ne možemo mnogo više da im pružimo. Ipak, nadamo se da će doći neko bolje vrijeme i da ćemo uz Božju pomoć i mi bolje živjeti. Vjerujemo da Bog neće zaboraviti na naše petoro djece i da će im pomoći da izađu na pravi put - vele Nebojša i Vasiljka.
Nebojša objašnjava da žive u kući koja nije samo njihova, već ima nekoliko vlasnika. Međutim, to nije glavna nevolja koja muči ovu porodicu. Najviše strahuju od ekipa Elektrodistribucije, jer puno duguju za struju.
- Ne znam šta ću da radim ukoliko nam isključe struju. Do sada su nam odogovorni u Elektrodistribuciji gledali kroz prste i nijesu upotrebljavali makaze, ali ni to ne može da traje dovijeka. Kada bih nekako platio ta dugovanja lakše bi se disalo i ne bismo svakoga dana strijepili da ne ostanemo bez električne energije - primjećuje Nebojša.
A da nevolja nikada ne dolazi sama, svjedoči i radionica pored kuće koja se nedavno srušila. Nebojša je u njoj povremeno nešto mogao da popravi i nešto zaradi, ali pošto je radionica ostala bez krova to više ne može da radi.
- Glavno je da su djeca zdravo, a za ostalo ćemo se već nekako snaći - skromno objašnjava Nebojša.
On dodaje da od nadležnih u Danilovgradu skoro niko nije dolazio da vidi kako žive i treba li im šta. Povremeno su pomagali dobri ljudi, ali Nebojši i Vasiljki najviše bi pomoglo kada bi ih neko zaposlio. Onda bi im bila mirna savjest, jer bi svojoj djeci obezbjedili ono što im treba. A njima i ne treba mnogo, jer ljubavi i međusobnog razumijevanja ima dovoljno u ovoj porodici. A kada je tako, onda je život lakši i nemaština ne izgleda tako strašno kao što se čini na prvi pogled.