Banka Hrane

Friday, 05 April 2013 09:18

Osmočlana porodica Radenka i Nataše Nenezić iz Kličeva na rubu egzistencije
Novi dan, nova strepnja
Osmočlana porodica Radenka i Nataše Nenezić iz prigradskog naselja Kličevo, nadomak Nikšića, duže od deceniju i po živi u gotovo neuslovnom nužnom smještaju koji je Radenko dobio kao radnik nekadašnjeg Poljoprivredno - trgovinskog kombinata. U tim prostorijama nekada su bile kancelarije preduzeća, ali su one prilično oronule, drveno stepenište kojim dolaze do malenog stana je istrulilo, pa se plaše da će propasti kroz trulo drvo i povrijediti se. Situacija je jako teška naročito poslednjih desetak godina, od kako je to preduzeće otišlo pod stečaj i dijelom rasformirano, tako da sada preživljavaju samo od socijalnog primanja, od 120 eura, kao i dječjih dodataka, 30 eura.

{fshare}

- Sa primanjem od 150 eura, teško da bi mogla preživjeti i duplo manja porodica. U godinu dana više nemamo nego imamo brašna, kojeg mjesečno potrošimo i do 100 kilograma. Kada imamo priganica da ispržimo tada nijesmo gladni. Djeci je neophodno obezbijediti uz to i knjige, sveske, školski pribor, što je veoma teško. No, oni iako još uvijek maloljetni imaju razumije vanja tako da i ne traže više nego što im možemo pružiti - priča Nataša.
Ona naglašava da nikada dosad nijesu imali pomoć ni od koga, izuzimajući ljude dobre volje koji bi sasvim slučajno saznali za njihov težak život.
- Nijesmo ni tražili da nam neko da, jer suprug bi radio da zaradi, kada bi imao gdje. Tokom proljeća i ljeta on obavlja najteže fizičke poslove kako bi djeci obezbijedio koru hljeba, ali je kriza učinila, da više posla nema ni kod privatnika. I gdje radi ne može naplatiti svoj trud, tako da postaje maltene uzalud. Snalazimo se kako znamo i umijemo, vrlo često me sestra pomaže, tako što mi za djecu obezbijedi garderobu, pa mi je i to od koristi. Nerijetko se događa da kod kume zatražim nekolika kilograma brašna kako bih zamijesila hljeb - kaže Nataša.
Nekoliko godina unazad knjige dobijali od Centra za socijalni rad, od prošlog septembra su morali i to sami, što je bio dodatni udar na ionako osiromašeni budžet.
- Teško je bilo obezbijediti knjige za petoro djece. Nikola (17), Martin (15), Filip (10), Anastasija (7) i Slaven (6, 5) ipak dobro uče i dobri su đaci. Snalazimo se, kopiramo, , druge nabavimo od njihovih starijih kolega i tako nekako krpimo kraj sa krajem - priča Nataša.
Ona naglašava da u 27 kvadrata smambenog prostora, provode dane, uče, jedu i spavaju.
- Svaki novi dan donosi novu strepnju kako preživjeti. Ipak, to smo dobili kao nužni smještaj i dobro je što ne izdvajamo dodatni novac za stanarinu. Prije dolaska u ovu kuću koja je prilično oronula živjeli smo privatno suprug, dvoje djece i ja. Ni tada nijesmo imali više sredstava za život, nego što ih imamo danas, pa sam ja kod tih domaćina na osnovu nadoknade za stanarinu muzla kravu. I to mi je bilo olakšavajuće, jer tako sam štedjela da imam makar novca za brašno - kaže Nataša.

Banka hrane, banka humanosti
Nataša je zahvalna na pomoći koju su im juče uručili novinari redakcije „Dana”, a koju je poslala Banka hrane u saradnji sa Maxi marketom. Pomoć se sastojala u hrani koje je bilo u dva paketa - brašno, ulje, šećer, pirinač, supe, začini, ali i nešto slatkiša za one najmlađe, kao i sredstvima za higijenu
- Makar ćemo iamti što jesti narednih desetak dana. Glavno je da djeca ne budu gladna. Zahvalna sam tim ljudima, ali i novinarima „Dana”, što su ih upoznali sa našim teškim životom - kaže Nataša.