Banka Hrane

Tuesday, 14 May 2013 06:45

U posjeti porodici samohrane majke Nataše Drinčić u Humcima
Pola godine žive bez struje

Samohrana majka Nataša Drinčić sa tri kćerke živi u stanu od četrdesetak kvadrata, u naselju Humci, u jednoj od zgrada građenih za potrebe socijalno ugroženih porodica i izbjeglica. Sa kćerkama Nikolinom (21), Kriastinom (19), i Žaklinom (16), preživljava od 75 eura materijalnog obezbjeđenja porodice.
Njoj je teško da obezbijedi osnovne uslove za život, ali se snalazi kako zna i umije samo da bi djeca imala makar hljeba.

{fshare}

- U naselju Humci živim već skoro 18 godina. I kada mi je najteže bilo svi iz nadležnih službi su me zaboravljali, izuzev Centra za socijalni rad. Tražila sam pomoć i od opštine Nikšića, ali je nikada nijesam dobila. Vlada Crne Gore mi je pomogla sa 200 eura, i to prije dvije godine. Uz sve to pola godine smo bez struje, a zimu smo proveli u mraku, bili smo i bez drva, ali zahvaljujući ljudima dobre volje na veresiju smo ih nabavili i manje nego što treba, samo da se ne bismo posmrzavale, priča Nataša.
Ona kaže da je dug za struju narastao do nekoliko hilajda eura, ali da nema od čega da plati račun, jer nemaju novca ni za hljeb, a dvije starije kćerke su zbog nemaštine prekinule školovanje.
- Nikolina i Kristina su završžile samo osmogodišnju školu. Najmlađa Žaklina je napustila školu u šestom razredu jer su joj se djeca u školi podsmijavala kako je odjevena i da je siromašna, tako da je svakodnevno dolazila iz škole uplakana. Sada zahvaljujući Centru za socijalni rad ona završava osnovnu školu na Radničkom univerzitetu u Nikšiću. Nijesam imala novca da školujem dvije starije kćerke. Danas u savremenom svijetu njih dvije umjesto da rade kao njihovi vršnjaci da mogu zaraditi dinar sjede besposlene kući. I ja bih radila, i tražim posao, ali mi se ne ukazuje šansa za to. Već desetak dana u kući nemamo ni trunku brašna, ali ni ostalih namirnica. Od čega onda da platimo struju. Komšija nam je ponudio da se preko produžnog kabla priključimo na elektrodistributivnu mrežu iz njegovog stana, stim da mu mjesečno plaćamo nadoknadu od 30 eura. Da li toliko novca mogu potrošiti nekoliko sijalice, bojler i šporet sa dvije ringle. To nam je sve od uređaja u domaćinstvu. Nemamo mi frižider, ni zamrzivač... kaže Nataša.
Drinčićeva se ne libi bilo kakvog posla, pa kad god joj neko ponudi ona ide da čisti stan kod ljudi u Nikšiću, samo da djeca ne bi bila gladna. Da muka bude veća bivši suprug, koji je porodicu napustio prije sedam godina, nikada ne zove niti se interesuje za djecu. Čuli su da da živi negdje u Srbiji.
- Lako je za mene i kada sam gladna i žedna, ali kako da preživim kad djeca nemaju. Pomaže me majka, ali i ona živi prilično teško. Kucala sam i na vrata Crvenog krsta gdje su mi obezbjeđivali namirnice kada su dijelili ostalim socijalnim porodicama. Bolesna sam sa srčanim problemima i oboljenjem bubrega, ali bih radila i najteže poslove, samo da imamo brašna - kaže Nataša.
 
Pomoć od Banke hrane i Maxi marketa
Saznavši za težak materijani položaj porodice Nataše Drinčić, Banka hrane i Maxi market u saradnji sa „Danom”, obezbijedili su pomoć u hrani i sredstvima za higijenu. U dva paketa upakovane su bile osnovne životne namirnice, a u jednom deterdženti za veš i suđe, sapuni, paste za zube i šamponi. Zahvalna je Nataša na donaciji i blagosilja donatore, jer već više od deset dana u kući nemaju hrane.