Sunday, 06 November 2016 09:23

Sefadin Ljajić i Ana jovanović primili jedan od paketa iz Humanitarne akcije Britanske akademije "Arcadia" Donja Lastva i Banke hrane

Namirnice za trudnicu i osmoro djece

Torba puna prehrambenih i higijenskih proizvoda otišla je u ruke Ane Jovanović i njenog supruga Sefadina Ljajića zahvaljujući akciji učenika Britanske međunarodne škole „Arcadia Academy” iz Donje Lastve, koja je realizovana u saradnji sa Bankom hrane i dnevnim novinama „Dan”.

Desetočlana porodica koja živi u teškim okolnostima na brdu Vrmac, tako je bar za neko vrijeme obezbijeđena potrebnom hranom, koja je došla u pravo vrijeme s obzirom da je Ana u devetom mje-secu trudnoće i svakoga časa očekuje porođaj. Sefadin trenutno nije zaposlen, mada po pozivu oba-vlja fizičke poslove, a iz Centra za socijalni rad u Kotoru ne primaju nikakvu pomoć. 

 

- Dobro podnosim trudnoću, iako ne idem na kontrole kod ginekologa, nemam kad, zbog obaveza prema osmoro djece – pet kćeri i tri sina, puna kapa. Riješili smo da je dosta bilo rađanja. Radi sina Gorana sam odlučila da rodim još jedno dijete, želio je još jednog brata, nadamo se da će biti tako. Najstarija Aleksandra ima 13 godina, a najmlađi Boško je tek prohodao, kaže Ana i dodaje da su joj u Socijalnom odbili zahtjev za majčinsku penziju.

- Odbili su mi zahtjev, ukinuli MOP, koji sam ranije primala, kažu „nemam prava”, jer mi suprug radi. Sefadin ima radnu knjižicu stranca iz Srbije, pa ima poteškoća da se zaposli, radi pa ne radi. Umjesto da nam olakšaju, oni nam ukidaju sve moguće pomoći, iako znaju u kakvim uslovima živimo – na tu-đem imanju, u jednoj prostoriji bez struje, bez sanitarnog čvora. Vodu točimo sa obližnje bistijerne. A kad treba da se glasa, uredno mi šalju poziv, kaže Ana, koja ima državljanstvo. Sefadin, koji je porije-klom sa Kosova, ali je već dugo u Crnoj Gori, dodaje da je tražio posao u industrijskoj zoni u Grblju, da je povremeno radio, ali da je trenutno bez posla.

- Cijepam drva, radim, tjeram na konju, čuvam koze, imamo toliko da preživimo, ali nemamo slobodu, niti svoja prava, požalio se on. Zbog katastrofalnih uslova i udaljenosti od obrazovnih ustanova u Ko-toru i Tivtu, djeca su im uskraćena za školovanje, mada je Goran išao kratko u predškolsku grupu u Vrtiću u Škaljarima.

- Svuda smo bili, ali nam svi zatvaraju vrata. Zato, najljepše hvala djeci iz škole „Arkadia”, njihovim ro-diteljima, što su iz svojih domaćinstava izdvojili hranu, kao i profesorima koji ih vaspitavaju u tom du-hu.

Banka hrane nam je više puta do sada pomagala i najljepša im hvala ,od srca.

- Dobro je kada ima takvih ljudi koji misle i na dobrobit drugih, kaže Ana.